MED ZA SVAČIJE NEPCE

BAGREM

Bagrem je onaj lagani, svijetli med koji najčešće osvoji i ekipu koja inače kaže da “nisam ti ja baš od meda”. Pčelice ga skupljaju s bijelih, mirisnih grozdova bagrema, uglavnom tijekom svibnja, a prava paša na jednoj lokaciji često traje svega desetak dana do dva tjedna. Zato se košnice sele tamo gdje bagrem tek kreće cvasti. To samo znači da nema odmora kad priroda odluči otvoriti šank s nektarom.
Okus mu je blag, nježan i nenametljiv, a boja vrlo svijetla.

AMORFA

Iako je amorfa pomalo podcijenjena biljka, pčelice ipak misle drugačije. Amorfa raste kao grm uz rijeke, kanale i vlažnija područja, a njezini ljubičasti cvjetovi najčešće dolaze na red početkom lipnja. Kad vrijeme posluži, pčelice se na amorfi ozbiljno prime posla i nema ih doma do mraka.

Med od amorfe uglavnom je tamniji od bagrema i ima izraženiji, puniji okus. Nije med za ekipu koja sve želi “lagano i neutralno”. Ovo je med za one koji vole da hrana ima karakter, a ne da se ispričava što postoji.

KESTEN

Kestenov med pčelice prave kada pitomi kesten procvjeta, uglavnom u lipnju.

Kod nas ga najčešće vežemo uz Banovinu i šumovite krajeve gdje kesten još ima svoje ozbiljno mjesto, a pčelice tada rade punom parom. Kestenova paša može trajati oko dva do tri tjedna, ali i ovdje vrijeme vodi glavnu riječ. Mi ostali samo pokušavamo držati korak, preseliti pčelice na lokaciju i držati fige da će sve biti ok.

Med od kestena je tamne boje, intenzivnog mirisa i specifičnog, pomalo gorkastog okusa. Ovo nije med koji se pokušava svima svidjeti. Usudimo se reći da je za one koji ne traže slatku priču nego ozbiljan okus.

LIPA

Oh, kako volimo kad lipe procvatu u Zagrebu! Taj miris!

Lipa najčešće cvate u lipnju, i paša može biti vrlo jaka, ali je osjetljiva na vrijeme. Kiša, hladnoća ili sparina lako pokvare planove kako pčelicama tako i nama. Zato se za lipu ne može reći “ma bit će ziher” sve dok med zaista i ne nađemo u vrcaljci.

Med je svijetliji do jantarni, jako mirisan i ima onu prepoznatljivu, pomalo svježu aromu lipe. 

MEDLJIKOVAC / MEDUN

Medljikovac iliti medun, nije cvjetni med. Pčelice ga ne obilaze cvjetove, već skupljaju mednu rosu (slatke sokove koje izlučuuju biljnje uši) koja se pojavljuje na drveću, najčešće u šumskim područjima. To je razlog zašto se često veže uz šumu, crnogoricu ili bjelogoricu, ovisi o tome gdje je paša i što priroda te godine ponudi.

Med medljikovac (medun) tamne je boje, gust, pun i ozbiljnog okusa, često s blagim notama koje podsjećaju na šumu i smolu.

Ovo je med za one koji ne žele “samo nešto slatko”, nego žele teglicu koja se ponaša kao da je izašla iz Gorskog kotara s planom i stavom.

CVJETNI

Cvjetni je med doslovno sezona u teglici. Nastaje od nektara raznih biljaka koje pčelice pronađu na livadama, poljima, rubovima šuma i svugdje gdje nešto cvate (i nije zaliveno betonom). Zato mu boja, miris i okus nisu svake godine isti, niti mogu biti.

Cvjetni med najčešće vrcamo tijekom proljeća i ljeta, ovisno o tome gdje su pčelice bile i što je tada najbolje medilo.